CARExchange je internetska knjižnica i edukativna platforma posvećena prikazivanju učinkovitih, inovativnih i uključivih praksi na području ravnoteže poslovnog i privatnog života.
Kao dio projekta CAREvolution, ova platforma prikuplja i promovira širok raspon resursa. Namijenjena je podršci donositeljima odluka, socijalnim partnerima, poslodavcima i praktičarima u prepoznavanju i primjeni rodno osjetljivih strategija koje poboljšavaju ishode ravnoteže poslovnog i privatnog života.
CARExchange nije samo zbirka dokumenata, to je živa baza znanja koja podržava provedbu, potiče ideje i ohrabruje napredak prema pravednijim, fleksibilnijim i podržavajućim radnim okruženjima.
CARExchange uključuje interaktivne online edukativne module za menadžere i socijalne partnere, osmišljene za podršku praktičnom učenju.
Ovi moduli dostupni su na engleskom jeziku na platformi Kahoot i prikladni su za individualno i grupno korištenje.
Ovaj odjeljak prikazuje stvarne strategije i uspjehe iz cijele EU, pomažući vam istražiti što je funkcioniralo i zašto.
Zaposlenici u kompanijama s 10 ili više zaposlenih imaju pravo zatražiti promjenu svog radnog vremena, rasporeda ili mjesta rada nakon šest mjeseci zaposlenja. Zahtjevi se mogu podnijeti jednom godišnje, uz iznimke u nepredviđenim okolnostima. Zaposlenici s punim radnim vremenom stoga mogu raditi manje sati (često ispod 40 tjedno), a pritom zadržati status zaposlenika s punim radnim vremenom i pripadajuće pogodnosti. Poslodavci takve promjene mogu odbiti samo iz opravdanih poslovnih razloga, a prilagodba može biti i privremena.
Zaposlenici mogu zatražiti sažeti radni tjedan kako bi svoje radno vrijeme odradili u četiri dana umjesto u pet. Standardni radni tjedan s punim radnim vremenom iznosi 38 sati, a obično je raspoređen na 4 dana po 9,5 sati dnevno. Ako ugovor o radu predviđa između 38 i 40 sati tjedno, poslodavci mogu dopustiti da se oni rasporede na četiri dana, s najviše 10 sati dnevno. Međutim, provedba ovisi o odluci poslodavca i mora biti usklađena s dogovorima na razini kompanije.
Roditelji imaju pravo na 480 dana (68 tjedana) plaćenog roditeljskog dopusta po djetetu, uz naknadu od oko 80 % plaće. Svaki roditelj dobiva 240 dana, od kojih je 90 dana neprenosivo kako bi se poticala podjela odgovornosti. Više od 90 % švedskih očeva koristi neki oblik roditeljskog dopusta, što je jedna od najviših stopa korištenja na svijetu. Ova izdašna politika ima za cilj podržati dobrobit obitelji i rodnu ravnopravnost u skrbničkim ulogama.
Roditelji (ili udomitelji i skrbnici) imaju pravo raditi s nepunim radnim vremenom dok se brinu o djetetu mlađem od 8 godina. Ova zakonska odredba omogućuje fleksibilne radne aranžmane uz proporcionalan pristup radnim pravima i pogodnostima. Cilj je podržati ravnotežu poslovnog i privatnog života, posebno za skrbnike, bez izlaska s tržišta rada.
Zaposlenici u Francuskoj imaju zakonsko pravo na isključenje, koje ih štiti od očekivanja da odgovaraju na e-poštu, pozive ili poruke izvan radnog vremena. To je pravo ugrađeno u nacionalno radno zakonodavstvo kako bi se spriječilo izgaranje, smanjila razina stresa i promicala ravnoteža poslovnog i privatnog života. Primjenjuje se u svim sektorima, a posebno koristi radnicima s obvezama skrbi, jačajući granice između profesionalnog i privatnog života.
na konkurentnom ili smanjenom tržištu rada.
u pogledu fleksibilnosti, autonomije i dobrobiti.
smanjenjem izgaranja i jačanjem usredotočeosti.
uključujući roditeljstvo, skrb i duža putovanja na posao.
putem politika temeljenih na povjerenju i usmjerenih na ljude.
čineći kompanije privlačnijim kandidatima i partnerima.
U okviru projekta CAREvolution provedena je dodatna Analiza o rodu, mentalnom zdravlju i ravnoteži između poslovnog i privatnog života u organizacijama, čije nalaze možete koristiti za potkrepljivanje tvrdnji o poboljšanju dobrobiti vaše organizacije.
Uz nacionalne zakone i politike na radnom mjestu, brojni projekti diljem Europe okupili su poslodavce, sindikate, istraživače, organizacije civilnog društva i javna tijela kako bi pronašli nove načine podrške ravnoteži poslovnog i privatnog života. U nastavku su primjeri takvih projekata i okvira, koji se (često) usredotočuju na preispitivanje načina na koji se skrb – posebno neformalna i neplaćena – prepoznaje i dijeli:
